Najgore programerske navike (i izgovori)
Ukoliko radite sa programerima ili je vaš projekat zavisio od njih, gotovo je sigurno da ste bar jednom imali slom živaca ili ste čuli neko glupo opravdanje. Programeri su vrlo specifična sorta ljudi koja često ume da bude vrlo egoistična, ali i sujetna. Radeći sa takvim ljudima, ubrzo sam postao imun na svakakve tipove ponašanja, ali postoje i one situacije koje nikada nisam uspeo da svarim.
1. Sad ćemo mi to za sekund
Hm, nećemo. Ako pitate programera da vam da procenu vremena potrebnog za neko parče koda, budite sigurno uvereni da je pogrešio za… 200%. Ovakvi odogovori su često proizvod (ne)iskustva ali i nerazmišljanja – mislim, sigurno treba sekund, ako se sve kockice slože i ako sav ostali posao uradi neko drugi, ali pošto se to retko dešava, odgovor je definitivno ne.
Ukoliko vi sami dajete ovakve procene, onda pre nego što izgovorite bilo šta, zastanite za sekund i pomnožite to sa 10. Ili ako nemate iskustva, pitajte nekoga drugog da vam pomogne ili, barem pokušajte da uključite fraze poput “oko” i “gore/dole 30%”. Sa druge strane, ako ste menadžer i poverujete takvoj prognozi, propali ste ko Grčka.
2. Kod mene to radi!
Ovo je, meni lično, omiljena stvar koju volim da čujem. Obično na tako nešto odgovorim sa “onda predlažem da klijentu prodamo tvoj kompjuter kao server”, nakon čega obično usledi par sekundi tišine. Da, znam da kod tebe sve (možda) radi, ali očito si zaboravio nešto da podigneš na server ili SVN.
Dva puta meri, jednom seci, kaže stara narodna izreka. I savršeno se uklapa u celu priču. Međutim, ako imate običaj da izjavljujete ovakve stvari, ipak savetujem temeljniju proveru pre nego što se upustite u diskusiju koju ćete svakako izgubiti.
3. Nisam ja
Jedna od gorih navika programera (ali i ljudi, generalno) je nedostatak odgovornosti, ali i nedostatak hrabrosti da priznaju svoju grešku. Ja lično nemam problem sa tim pošto i sam grešim, ali uporno tvrditi da nije tvoja ili moja greška nema preterano smisla jer se činjenično stanje da vrlo lako utvrditi. Dovoljno je reći, da, moguće je da sam zeznuo stvar, paziću više sledeći put i život se nastavlja dalje.
4. Ja znam najbolje, a vi ostali nemate pojma
Siguran sam da neki tako misle, da su najbolji programeri i da je njihov kod najbolji. Tužna činjenica je da će se i za najsavršeniji kod naći bar 20 ljudi koji bi, nakon kratke analize, gotovo sigurno izjavili da su u stanju da to urade 10 buta bolje i 20 puta lepše. To je priča bez kraja i srećnog završetka.
Umesto da kinjite druge, mislim da je mnogo produktivnije ukazati nekome na propuste i greške, pogotovo ako je taj neko početnik. Uostalom, setite se kako je vama bilo kada ste bili na samom startu, a tek zamislite kako bi vam bilo ako bi naišao neko ko poseduje drastično više znanja i iskustva od vas.
5. Evo puštam fix za sekund i to na produkciju
Ovo nemojte da radite pa makar se bavili ovim poslom i 50 godina. Iako u 9 od 10 slučajeva sve prođe kako valja, onaj 10. put će biti totalna katastrofa, stoga nemojte to nikada da radite. U brzini i frci se uvek mnogo lakše greši, jer vam fokus nije na onome što treba da radite već na kazaljci časovnika, pa postoji mnogo veća šansa da ćete pogrešiti.
6. Ego
Iako su menadžeri šampioni po pitanju egoizma i sujete, vrlo često se i programeri mogu staviti u isti koš. Da li ste ikada imali prilike da vidite ili čujete raspravu dvojice egoističnih programera ili tehničara? Slično je borbi petlova.
Ostavite svoj ego kod kuće, jer ne služi ničemu, a samo može da odmogne u poslu za koji ste plaćeni.
[mint-newsletter]
7. Programerske polovine
Ili, drugačije rečeno, ona grupa ljudi koja ništa nije u stanju da uradi do kraja kako valja, već im je ceo život u večitoj beta fazi. Ne možete da uradite stvari do pola, a ostalo da popravljate u letu, jer onda vrlo pogrešno shvatate koncept “završenog” posla. To obično znači da je sve testirano (i odobreno), dokumentovano, komitovano, podignuto na server… Ako tako radite, možete napraviti ozbiljan problem klijentu, ali i poslodavcu za koga radite (ili svom renomeu, ako ste freelancer).
Koji je lek za ovo? Disciplina, zajednički rad, a ako to sve ne pomaže, onda tražite drugu osobu za saradnju.
8. Totalna nemotivisanost
Repetativni zadaci ili konstantna borba sa jednim te istim problemom mogu dovesti do klasičnog zamora materijala. Nedostatak motivacije je jedan od ključnih razloga za slabe rezultate, loše odrađen posao i sveukupni pad efikasnosti. Ako neko u vašoj ekipi boluje od nedostatka motivacije (ili vi sami), definitivno je vreme za odmor ili promenu onoga na čemu radite. Naravno, ako promena i drugi tipovi motivacije ne pomažu, onda je vreme za neke druge, radikalnije, metode.